11.05. - 22.05.2016.

Damir Hoyka - Crna šuma - izložba fotografija

Hrvatska vatrogasna zajednica i Muzej Mimara pozivaju Vas na otvorenje izložbe fotografija

"Crna šuma" autora Damira Hoyke

koje će se održati u srijedu, 11. svibnja 2016. godine
u 12 sati u Muzeju Mimara, Rooseveltov trg 5, Zagreb.

***
U srpnju 2015. godine katastrofalni šumski požari pogodili su otok Korčulu i poluotok Pelješac. Zapanjen apokaliptičnim prizorima u koje je požar pretvorio pelješku šumu, fotograf Damir Hoyka odlučio je ovu tragediju pretvoriti u snažno vizualno upozorenje i tako pridonijeti nastojanju da se takvi događaji spriječe. Hoyka je svoju zamisao podijelio s Hrvatskom vatrogasnom zajednicom (HVZ) u kojem je našao idealnog partnera za projekt.

O samom snimanju Hoyka nam je rekao: „Bilo mi je to jedinstveno i zastrašujuće iskustvo, nikada još nisam fotografirao okružen tolikim brojem spaljenih živih bića. Stojeći sam usred te izgorene šume, preplavi te sablasnost u punoj snazi kad shvatiš da to što ne vidiš niti jednu životinju nije sve - ne čuju se čak ni ptice. Kad sam se nakon nekog vremena navikao na taj osjećaj i počeo tražiti motive, snimanje se relativno brzo počelo odvijati. Nekako mi se činilo da mi sama šuma počinje pričati o tome što se ovdje dogodilo, kako je ona to proživila i što ona o tome 'misli'. Vjerujem da ćete ovo što sam ovdje rekao lako prepoznati u nekoliko, po meni posebice snažnih fotografija.“

„Crna šuma“ je izložba od općeg interesa, a njezin cilj je upozoriti građane na moguće požarne opasnosti. Autor također odaje priznanje vatrogascima koji su svojim zalaganjem i požrtvovnošću spriječili još veću požarnu katastrofu. Ova izložba će povezati razne dijelove Hrvatske čiji vatrogasci međusobno surađuju na najtežim požarima i drugim katastrofama.

***
CRNA ŠUMA
U današnjem svijetu okruženi smo ravnodušnošću. Postali smo imuni na reporterske fotografije i dokumentarne filmove o globalnim stradanjima ljudi, ranjene djece, mrtvih životinja. Nemoćni smo – ili mislimo da smo nemoćni – i mirimo se sa slikom stvarnosti, štiteći se ujedno takvim emotivnim mehanizmima od gigantskih razmjera katastrofa i tragedija.

Čišćenje i restartanje našeg emotivnog, duhovnog i humanog horizonta često se postiže slikama, fotografijama ili neposrednim iskustvom prirode. Svjesni smo, naime, ljudske nemoći pred prirodnim silama kojih se mnogo više arhetipski bojimo, neusporedivo više od svjesnih i planiranih ljudskih devastacija i ratno-terorističkih akcija.

Nova serija umjetničkih fotografija Damira Hoyke inspirirana je posljedicama velikog ljetošnjeg požara u okolici Trstenika na Pelješcu. U potresnim prizorima uništenog biljnog i životinjskog svijeta, Hoyka prema vlastitim riječima ovu temu „izdiže kao simbol koji treba upamtiti“. Umjetnik se okreće prirodi u potrazi za inspiracijom, ali ovdje se dogodio poseban trenutak umjetnikovog angažmana, u iznimno visokom emotivnom naboju, gdje se fotograf osjetio dozvanim da zauvijek sačuva tamno lice šume, spaljenu čistinu bitka.

Hoyka - iako apsolutni tehničko-metijerski perfekcionist medija fotografije - spaljeni pejzaž osjeća i promatra „okom duše“, tragajući ne samo za idealnim motivom, kadrom, svjetlom i izbalansiranom kompozicijom slike, već prenosi na promatrača uznemirujuću ljepotu devastiranog pejzaža. U ovoj seriji fotografija, Damir Hoyka ne zauzima poziciju emotivne distance, već se transformira u prijenosnika strave i ljepote koju je na Pelješcu iskusio vlastitim pogledom. Ta „stravična ljepota“ uništene prirode nosi u sebi mnogobrojne složene i drevne asocijacije, simbole i metafore; od teme izgubljenog Raja i Ariostove Svete šume, simbola kolijevke života, mjesta u kojem se zbivaju tajne Prirode.

Šuma je prema jednom drevnom tumačenju simbol ljudskog roda u tami, izgubljenog bez božanskog usmjerenja, dok je mračna i crna šuma arhetipsko carstvo smrti i nepoznatih pogibelji. Damir Hoyka to jako dobro intuitivno prepoznaje pa njegove fotografije ne bilježe samo vidljivu i površnu razinu stvarnosti, već zatečenu ekspresivnost lokaliteta svojim objektivom transformira u duboku umjetničku poruku.

Ipak, Hoyka tu proturječnost između praznog, spaljenog, ranjenog te čistog, novog i budućeg svijeta prirode koji već klija negdje duboko u zemlji nadvladava idejom o ljepoti neba, razigranih oblaka i sunčeve svjetlosti, koja također dobiva simboličnu dimenziju značenja. Svjestan kako dolazi vrijeme izbavljenja od tragedije, novog života i novog lica šume, fotograf upire pogled ka nebu, udaljenom zelenom pejzažu i renesansnoj ideji tzv. zračne perspektive. Snažno emotivno iskustvo razrješava se kroz kontemplativan i meditativan karakter fotografija, ali zato ne manje apokaliptičan.

Iva Körbler, autorica teksta kataloga